Testo Recitacija

Edo Maajka - (Slu?aj Mater, 2002) - Recitacija Veceras je u gradu tuga, veceras caruje bog svi ga zazivaju al niko nezna gdje je bog u gradu njih par manijaka se smije al vecina ih veceras place ispuzale male zmije pretvorile se u koljace mrtva tijela velika, srednja i ona mala moja rijeka je crvena i guta ih sava ma da ne bi htjela guta one koji su nju guutali sto su se smijali volili dok su se u njoj kupali muka je rijeci vidi se po pjeni sto ju na obalu izbacuje al ne moze da izbaci sta zmija u nju ubaci u pomoc stizu oblaci salju kisu da spasi rijeku crvene krveve fleke da lakse oteku tuzna je i savska sirena jer mrtva su djeca njena treba skoljku za smirenje treba neko objasnjenje treba joj zraka od tuge se gusi najrede bi napovrsinu pa nek umre i nek se isusi zove svoje podanike, zove savske somove daje im naredbu da ljudska tijela spreme u grobove da se tijela pokopaju, najdublje sto se moze i to na uscu kod dunava tam gdje je ona duboka uvala i tako somovi tijela vuku pozvali su i veliku stuku, da tjera druge ribe s puta ko nece se skolnit stuka ga proguta a na uscu za to vrijeme po naredbi sirene ribe napravise grobnicu za nevinu savsku djecu tijela su pokopana sad je red na dunavu da u crno more odnese fleku crvenu...