Testo Mata

Mata je roden jedne nedilje cetrdeset neke godine otac nije za njega ni znao s kriznog puta kad se vratio. Zivili tako skromno al' ponosno, u selu malom pitomom slavonskom seoske babe nisu ga volile kad krene sorom navuku firange A ja, k'o da ga vidim jos i sad u kas vraca konje s pojila selo prica, Matu ne briga samo konje brze potjera Onda je dosla devedeseta otac rece sad il' nikada i Mata krenu k'o iz nekog sna bez igdi ista al' srca velika Te su mu zime brata ubili spalili selo, konje odveli oca su nasli nakon mjesec, dva slomila ga tuga velika Bio sam s Matom prosle nedilje kod crkve poslije mise jutarnje uz njega sin mu i djeca bratova pa gdje si Mata, kako je, pitam ga Veli mi sve ce biti k'o ranije opet ce selo okitit kapije sve cemo vratit, al' jedno nikad ne uspomene sto su nam nestale